Svoj EVS projekat sam radio u toku 2016-te godine. Nisam baš bio siguran da li je dobra prilika otići i volontirati, obzirom da sam bio u aktivnoj potrazi za poslom, ali upravo želja da putujem i radim nešto sasvim novo mi je dalo dovoljno podstreka da se odlučim na taj korak. Svakako sam htio što prije otići iz malog gradića kao što je Visoko, upoznati novu kulturu i drugačije ljude tako da je EVS Madrid zvučao kao dlična ideja. Na kratkom skype razgovoru sa predsjednicom hosting organizacije nisam saznao ništa bitno, osim da joj je engleski jako loš i da se organizacija zove ADEFIS Juventud Internacional :D tako da mi je sve bitne informacije dao Belmin, predsjednik Mladih Volontera iz Visokog, inače moja sending organizacija. Par mjeseci prije samog odlaska sam pomalo učio španski jezik da bih što bolje komunicirao sa predsjednicom ali i lokalnim stanovništvom.
Život i EVS u Las Rozasu
Sjećam se da sam se radovao kako ću kroz avionski prozor, kada budem iznad Madrida, vidjeti jarka noćna svjetla tog ogromnog grada. Međutim, od toga nije bilo ništa. Noć je bila užasno tmurna, tamni oblaci sa svih strana i uz jake turbulencije su mi davali onaj domaći osjećaj kad ideš na fax linijom Kakanj – Sarajevo. Gužva, ne vidiš ništa vani, trese se sve, i samo očekuješ glas Džeme konduktera „Ima mjesta u sredini!“ No, to nije dugo trajalo. Ubrzo smo sletjeli gdje me je na aerodromu sačekala Camila, predsjednica. „Hola, me llamo Omer, mucho gusto!“ i još par drugih fraza je bilo otprilike što sam znao reći na Španskom, no to nije spriječilo predsjednicu da od aerodroma do stana priča. Na španskom naravno.
Stan je smješten u jako lijepom dijelu Madrida koji se zove Las Rozas de Madrid, metropolitanski dio gdje pretežno žive one malo poznatije ličnosti. Ured gdje sam obavljao aktivnosti je bio samo 10 minuta hoda udaljen od stana, a sam centar Madrida tek 20tak minuta autobusom ili vozom. Radio sam na brojnim projektima, od lokalnih gdje sam imao zadatak da pomažem imigrantima iz Latinske Amerike gdje sam ih podučavao Engleski jezik ili pomagao da pronađu posao u skladu sa ličnim obrazovanjem, pa do međunardonih projekata koji su iziskivali mnogo više truda. Bio sam zadužen za pisanje Erasmus projekata, svakodnevnu komunikaciju sa partnerima, pravljenje banera za projekte, arhiviranje dokumenata, rezervacije avio, autobuskih i dr. Karata, hotela i sl. Kao što sam već naveo, u samom uredu se slabo priča engleski jezik međusobno. Španci su generalno jako loši sa poznavanjem stranih jezika, tako da sam bio prisiljen učiti španski jezik svaki dan. Danas mi je jako drago što je bilo tako, jer sam za vrlo kratak period naučio tečno pričati Španski – Kasteljanski jezik. Upravo to mi je pomoglo u daljoj i boljoj komunikaciji sa lokalnim stanovništvom, posebno u komunikaciji sa imigrantima koji su skoro pa svakodnevno dolazili u ured i tražili od nas da im pomognemo da nađu posao.
Svakog dana u 14h popodne smo imali pauzu do 17h, jer lokalno stanovništvo ima naviku da u sred dana spavaju, takozvana „siesta“, tako da nije ništa čudno da u Las Rozasu od 14h do 17h ne vidite skoro nikog na ulici. U 17h sam dolazio opet u ured gdje bih ostajao do 19, 20 ili 21h, u zavisnosti od količine posla tog dana.
Ljudi i grad
Na moju sreću španci cu jako ljubazni i zanimljivi ljudi. Zahvaljajući njima bilo se je vrlo lako prilagoditi novom načinu života, kulturi, tradicijama i sl. Upoznao sam jako mnogo mladih ljudi i za sve vrijeme provedeno tamo nijednom nisam čuo niti vidjeo neke nacionalističke, fašističke ili neke druge diskriminatorske izjave, što je zapravo jedna i od tema kojom sam se bavio na brojnim projektima u uredu. Stanovništvo je jako opušteno, širokih pogleda i nadasve liberalno. Na jednom od evaluacijskih treninga su nam govorili kako bi mogli doživjeti cultural shock baš zbog takvog načina života, gdje smo se nas nekoliko Balkanaca bojali da ćemo taj šok doživjeti kad se vratimo kući.
Život sa ovim ljudima je bio sjajan. Nismo nikada imali nikakvih problema niti kulturalnih nerazumijevanja. Madrid je jako heterogeno mjesto, gdje se možete susresti sa ljudima od Australije do Kube. Onako kako im je bitna siesta, još je bitnija FIESTA. Noćni život je odličan, pogotovo ljeti kada temperature u toku dana dosežu i do 40 stepeni. I tako mjesecima. Zrak je vrlo suh, a kiše skoro da nikako nema tokom tih vrelih dana. Madrid je poznat još i po svojim brojnim raskošnim palatama i katedralama, uskim ulicama, bezbrojnim barovima, Santiago Bernabeu i po još mnogim drugim stvarima za koje bi mi trebalo još dva sata pisanja.
Iskustvo
Mislim da svako ko obavi EVS, pogotovo neki duži poput mog od skoro godinu dana, se vrati kući sa mnogo više otvorenim vidicima i sa sjajnim iskustvom. EVS je zapravo jedan vid prakse gdje vi sami odlučite šta i kako želite naučiti i poboljšati. Obzirom da sam uvijek bio zainteresovan za komunikacije, a posebno PR, EVS mi je dao šansu da se fokusiram na poboljšanje upravo tog dijela svog obrazovanja gdje sam imao priliku raditi na jednom internacionalnom nivou.
Siguran sam da je EVS odlično iskustvo i jedan bitan dodatak vašem CV-u. Pogotovo ako ste iz Bosne kao i ja, gdje nažalost mnogo ljudi nema mogućnost da ostvari Evropsko ili neko drugo međunardono iskustvo ili da jednostavno živi vani. Ako imate priliku da uradite EVS projekat u nekoj drugoj zemlji, ne oklijevajte nego se prijavite. To je zaista vrijedna stvar.
Od srca zahvala za ovu šansu Belminu Debelac-direktoru Udruženja „Mladi Volonteri“ Visoko.
Omer Jasmin Babić
