SAŽETAK REGIONALNE POLITIKE
NOVO DOBA POMIRENJA – GENERACIJA Z KAO POKRETAČ
MAJ 2020
Ovaj sažetak politike proizvod je projekta financiranog od strane Erasmus + „Hodati putem pomirenja – osnaživanje zajednica za mirno društvo”, koji implementiraju BBA i partneri tokom 2019-2021.
Izdavač: Beyond Barijere Association
Rruga Don Boško, Pallati Gener 2, Hyrja 1, Kati 6, Apartamenti 47, Poštanski broj 1026 – PO Box 87
Tirana- Albanija
Autor: Irida Agolli (Nasufi)
Urednica: Mirela Rajkovi
Potpora Europske komisije proizvodnji ove publikacije ne predstavlja potporu sadržaju koji odražava samo stavove autora i Komisija ne može biti odgovorna za uporabu sadržanih informacija.
Ovaj sažetak politike proizvod je projekta financiranog od strane Erasmus + „Hodati putem pomirenja – osnaživanje zajednica za mirno društvo”, koji implementiraju BBA i partneri tokom 2019-2021.
UVOD
Ovaj dokument razvijen je na osnovu istraživanja 6 studijskih izvještaja koji su mapirali dobre prakse i analizirali stanje pomirenja, obrazovanja za izgradnju mira, kao i politike prema govoru mržnje u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu *, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
Dokument je razvijen u okviru projekta Walk ON i doprinijet će ukupnoj intervenciji koju projektni partneri planiraju kako bi podržali razvoj i povećali kompetencije omladinskih radnika, nastavnika, mladih i lidera u zajednici na zapadnom Balkanu, kako bi adresirali rad sa pomirenju, suzbijanju govora mržnje i promoviranje izgradnje mira.
| Walk ON ili „Hodati putem pomirenja – osnaživanje zajednica za mirno društvo“ je projekat izgradnje kapaciteta koji financira Evropska unija u okviru programa Erasmus+. Vodeća organizacija je Beyond Barrier Association iz Albanije u suradnji s pet drugih partnera iz: Bosne i Hercegovine- Mladi Volonteri, Hrvatska- LDA Sisak, Kosovo- Lens, Sjeverna Makedonija- Omladinski kulturni centar, Serbia- Edukativni centar Kruševac. |
- Ovaj dokument je dizajniran kako bi se koristiti za sljedeće tri svrhe:
⦁ Da služi kao zagovaračko sredstvo koje će podržati dijalog politike s relevantnim osobama (donosiocima odluka, lokalnim aktivistima, donatorima itd.) Objašnjavanjem položaja, uloge i mandata omladinskog sektora u cjelokupnom eko-sistemu pomirenja, kao i davanjem preporuka za poboljšanje politike;
⦁ Da služi kao smjernica zasnovana na rješenjima za omladinski sektor u programu pomirenja i govora mržnje i razvoju politika;
⦁ Da služi kao izvor obrazovanja / jačanja kapaciteta regionalne zajednice lokalnih praktičara, kako bi podržali sinergijske akcije i umrežavanje o tim temama na regionalnom nivou.
Publika kojoj je namijenjen ovaj dokument politike su, donatorske zajednice, EU institucijama i drugim međunarodnim organizacijama, akterima koji su u mogućnosti da podrže alternativni pristup odozdo prema gore, istovremeno predlažući svjetskoj i hrvatskoj vladi tradicionalni pristup pomirenju koju bi trebale voditi političke elite u regionu.
POMIRENJE I GOVOR MRŽNJE U NAŠEM KONTEKSTU
Koncept pomirenja nije sam po sebi jasan niti slijedi isti obrazac u svim postkonfliktnim društvima. Štaviše, prihvaćeno je da princip proces pomirenja „uključuje međusobno priznavanje zajedničke nasilne prošlosti i transformaciju štetnog odnosa i ponašanja radi promicanja zajedničke budućnosti prema održivom miru (Lederach, 1997; Bloomfield, 2003)“. Kao proces koji se dešava nakon masovnog kršenja ljudskih prava i uništavanja, pomirenje je povezano sa suočavanjem s nasilnom prošlošću, dok uspostavlja budućnost koja će se suprotstaviti nasilju i ekstremizmu. Njegova temeljna uloga u postkonfliktnim društvima sastoji se u činjenici da omogućava bolje razumijevanje nasilja koje se dogodilo u prošlosti, ali i poduzimanja relevantnih inicijativa za opipljive društvene, političke i ekonomske promjene radi obnavljanja društva i osiguranja trajnog mira. Govor mržnje može stvoriti štetne efekte u različitim aspektima. Ima potencijal destabilizacije socijalnog mira, oblikuje stavove i kontrolira ponašanje koje može biti nasilno i opasno (Müller & Schwarz, 2018.), što dovodi do teških zločina iz mržnje, poput genocida (Maravilla, 2008).
Pomirenje, u kontekstu zapadnog Balkana i Hrvatske, vrlo je složen i višedimenzionalan proces uspostavljanja dugoročne stabilnosti i mira u regiji, jer da bi se postigla promjena, moramo se pozabaviti pomirenjem na razini mikro zajednice, lokalnom, nacionalnom i međudržavnom ili regionalnom nivou, što se takođe razlikuje od države do države.
Pored ovog višedimenzionalnog aspekta, u regionalnom kontekstu moramo biti svjesni i da se u nekim zemljama pomirenje događa između manjinskih etničkih grupa i većinskog etničkog stanovništva, dok u drugim jednaki konstitutivni narodi dolaze iz različitih etničkih grupa i nijedan se od njih ne doživljava kao manjinska grupa na državnom nivou (BIH).
Moramo razlikovati i proces pomirenja koji se dešava u postkonfliktnim zajednicama nakon oružanog sukoba (zemlje bivše Jugoslavije) i među zajednicama koje su postkonfliktne, ali nisu bile uključene u oružane sukobe.
Govor mržnje u kontekstu ovog kratkog opisa politika se razumije i analizira kao dio pomirenja i politika ljudskih prava koje je razvilo Vijeće Evrope. Ova politika ukratko analizira i više se fokusira na internetski govor mržnje kao na nove pojave u Europi.
POMIRENJE I PREVENCIJA GOVORA MRŽNJE – PRIČE IZ PRAKSE I HITNOST SITUACIJE
U izradi politike, pomirenja se uglavnom gleda kroz dvije dimenzije: 1) vertikalna koja daje jasan okvir za proces pomirenja s instrumentima i mjerljivim ciljevima i 2) horizontalna politika koja se mora ugraditi u sve ostale relevantne politike koje mogu da doprinose pomirenju (obrazovanje, stambena politika, diskriminacija, politika rada itd.).
Da bismo procijenili dostignuća u procesu pomirenja, suzbijanja govora mržnje, a zatim izmjerili razinu provedbe politike i ulogu relevantnih sudionika, poslužit ćemo se analizama i nalazima iz istraživanja razvijenih u okviru projekta WALK ON na zapadnom Balkanu i Hrvatskoj. .
ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U PROCESU POMIRENJA
| GLAVNI ZAKLJUČAK Međunarodna zajednica, uglavnom EU svjesna je statusa kvote za pomirenje u WB6, te je svojim vlastitim politikama i inicijativama program pomirenja i izgradnje mira postavio kao jedan od glavnih prioriteta politike. Svi dokumenti međunarodne zajednice istaknuli su ulogu mladih kao presudnu za proces pomirenja na Balkanu; Hrvatska nije dio mnogih regionalnih programa koji se bave pomirom u regiji. |
Uspostavljanje Berlinskog procesa dalo je novi zamah regionalnoj saradnji na Zapadnom Balkanu. Posebno je pridonio vraćanju pozornosti na ulogu i značaj postizanja pomirenja i među-društvenog dijaloga u regionu. Deklaracija prvog samita na visokom nivou u Berlinu jasno je spomenula da se očekuje da će kolektivni napori generirati dodatni stvarni napredak u regiji kao i postići pomirenje unutar i između lokalnih društava. Inspirirala je i međuvladinu suradnju kroz entitete uspostavljene tokom svog tečaja: Regionalni ured za suradnju s mladima (RYCO), Investicioni forum komora Zapadnog Balkana (WBCIF) i fond za Zapadni Balkan (WBF). Organizacije civilnog društva iz regiona zapadnog Balkana predstavljaju važan dio ovog procesa. OCD su brzo shvatile važnost inicijative i stvorile su Forum civilnog društva – platformu koja postoji od 2015. godine za praćenje napretka inicijativa i hranjenje procesa sa prijedlozima politika.
Pored Berlinskog procesa, 2017. godine je Evropska komisija uvela strategiju „Kredibilna perspektiva proširenja i pojačani angažman EU sa Zapadnim Balkanom“. Ova strategija potvrdila je evropsku perspektivu Svjetske banke i ulaganja u „stabilnu, snažnu i ujedinjenu Evropu zasnovanu na zajedničkim vrijednostima“. Poznata je kao strategija zapadnog Balkana koja uključuje 6 vodećih inicijativa, a jedna od njih je – podrška pomirenju i dobrom susjedu. Svejedno, obje inicijative prepoznaju mlade i omladinske organizacije kao glavne pokretače uspostavljanja mirnih WB6 društava.
DRŽAVNI PPISTUP POMIRENJU
| GLAVNI ZAKLJUČAK Pomirenje – široko je rasprostranjeno mišljenje da se, posebno u bivšim jugoslovenskim zemljama, pomirenje nije desilo u poslednjih 25 godina i više se doživljava kao suživot grupa koje su imale sukob i deklarativnu volju političkih elita da rade na pomirenju i dugotrajna stabilnost kako bi se zadovoljili kriteriji koje je nametnula strana zajednica (Ademović 2016, Zagar 2010). Ovaj status quo vidljiv je i na razini provedbe politike koja je u svim Svjetskim bankama i Hrvatskoj vrlo niska. Edukacija za izgradnju mira i pomirenje – formalni obrazovni sistem u gotovo svim zemljama pokazuje male posvećenosti vlada da preuzmu sistemski pristup pomirenju; obrazovni sistem smatra se najvažnijom infrastrukturom za pomirenje i izgradnju mira. Pitanje pravde – javno mnjenje također pokazuje nisko poverenje u sistem koji bi trebao pružiti pravdu žrtvama. |
Prema nalazima stolnih istraživanja „Walk On“, vladin pristup i obaveze u suočavanju s prošlošću nisu toliko značajni na nivou uticaja kada je u pitanju postizanje krajnjih ciljeva izgradnje mira i stabilnosti. Priroda ovih pokušaja uglavnom se odnosila na izgradnju institucija i razvoj zakonodavstva u čitavim zemljama Zapadnog Balkana i Hrvatskoj. Ovi normativni i pravni akti poduzeti su da se organiziraju opredjeljenje za poštovanje i poštivanje ljudskih prava, slobode i vladavine zakona i zaštite manjina od diskriminacije. Unatoč postojećim inicijativama i pravnom okviru, nedostajala je sveobuhvatna strategija za suočavanje s njezinom prošlošću i pomirenjem, iako se to čini od vitalnog značaja za društvo. U smislu pravnih propisa sve su istraživane zemlje usvojile posebne ustave, zakone, strategije i dokumente (navedene u izvještajima). Međutim, postoji jasna razlika između zakonskih propisa i provedbe politika pomirenja, posebno kada se započne rasprava o pitanju ratnih zločina, koji je zaokružen političkim odlukama i interesima.
Bosna i Hercegovina pokušava prije svega održati mir i uspostaviti građansku, pravnu državu. Bez obzira na promjene učinjene u posljednjih 25 godina, proces pomirenja još nije završio. Trenutno je država još uvijek podijeljena na dva entiteta i Distrikt Brčko, koji djeluju gotovo potpuno neovisno u smislu politike i politika. Entitet Federacije BiH uglavnom je naseljen Hrvatima i Bošnjacima, dok Republika Srpska ima Srbe kao većinu stanovništva, što se u oba slučaja ogleda na izborima vladama koje u određenom entitetu čine uglavnom stranke i predstavnici većinske nacionalnosti . S druge strane, čak i ako je riječ o višoj instanci, državna vlada očituje slabost i krhkost u cjelokupnoj koordinaciji zajedničkih poslova pod državom BIH. Te političke i društvene podjele, koje se protežu etničkim i entitetskim linijama, imaju direktne implikacije na procese suočavanja sa nedavnom prošlošću u Bosni i Hercegovini. Prema posljednjim istraživanjima pomirenja, rašireno je mišljenje da se u Bosni i Hercegovini, ali iu ostalim bivšim zemljama Svjetske banke pomirenje nije dogodilo u posljednjih 25 godina (Ademović 2016). S druge strane, proces suočavanja s prošlošću i dalje ostaje ključni korak u uspostavljanju stabilnog i trajnog mira u zemlji (Letić, 2015). Međunarodni krivični sud u Hagu za bivšu Jugoslaviju zatvoren je u 2017. Za 24 godine djelovanja MKSJ je podigao optužnicu protiv 161 osobe, a 90 osoba je osuđeno. Jedna od najznačajnijih presuda ovog suda je presuda za srebrenički genocid. Ovaj sud je sjedio više od 10.000 dana, saslušao je iskaze gotovo 5.000 svjedoka, 90 osoba je osuđeno za zločine koje su počinili, uključujući genocid, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti (Guterres, 2017). Međutim, postoje različita mišljenja o radu ovog suda i opće je mišljenje da pravda nije u potpunosti zadovoljna onim što dalje utječe na proces pomirenja.
Pokušaji pomirenja između albanske i srpske zajednice na Kosovu pokrenuli su međunarodni akteri, na međunarodnom i nacionalnom nivou, još od intervencije NATO-a 1999. godine. Priroda ovih pokušaja bila je uglavnom usmerena na izgradnju institucija i zakonodavstvo. Što se tiče Kosova, uprkos postojećim inicijativama i pravnom okviru, Kosovo nema sveobuhvatnu strategiju suočavanja sa svojom prošlošću i pomirenjem, iako se to čini od vitalnog značaja. Štaviše, dosadašnji generalni napori na Kosovu da postignu pomirenje nisu urodili očekivanim ishodima. Dostupna prošla i tekuća istraživanja pokazuju da dugo vremena nije postojalo zajedničko razumevanje šta je to pomirenje na Kosovu i Zapadnom Balkanu, uzimajući u obzir i nedostatak zvaničnih i neslužbenih publikacija koje omogućavaju razvoj pouzdanog regionalnog razumevanja i strategije.
U obrazovnom sistemu vidljiva je slaba spremnost donositelja odluka da se u potpunosti obavežu na pomirenju. U Bosni i Hercegovini postoje tri različite povijesne pripovijesti, „dvije škole pod jednim krovom“, etnocentrične škole sa dva obrazovna programa koji žive u istoj zgradi. Slična situacija sa etnocentričnim obrazovanjem je prisutna i na Kosovu. Dok se u Hrvatskoj te teme pokušavaju uključiti u dio nastavnog programa građanskog obrazovanja. Kada se razmotre inicijative vlade u Hrvatskoj usmjerene na mlade i nastavnike s fokusom na poboljšanje procesa pomirenja i govora mržnje, ostaje ključno odgovoriti na pitanje povezano sa sustavnim obrazovanjem koje bi promicalo demokratsku kulturu i kritičko razmišljanje, kao kao i objektivno upoznati mlade s ovim temama. Unatoč burnoj javnoj raspravi i brojnim političkim obećanjima, obrazovanje u Hrvatskoj ne nudi dobro organiziran građanski odgoj. Ista je situacija i sa Srbijom, dok je u Sjevernoj Makedoniji situacija nešto bolja nego u ostalim zemljama, ali još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.
Kada je riječ o govoru mržnje, također je vidljiv utjecaj međunarodne zajednice i organizacija na usvajanje mjera politike koje bi trebale podržati prevenciju i suzbijanje govora mržnje na mreži i van njega. Međunarodne i EU institucije posvećuju sve veću pažnju fenomenu govora mržnje na mreži i prepoznaju to kao rastući problem širom i izvan Evrope. S tim u svezi, ECRI-ovo izvješće za 2015. godinu kao jedan od glavnih problema ističe internetski govor mržnje, naglašavajući da „govor mržnje putem društvenih medija brzo raste i ima potencijal da dosegne mnogo veću publiku nego što su ekstremistički tiskani mediji uspjeli ranije“. . Štaviše, UNESCO se nedavno fokusirao na ovo rastuće pitanje, mapirajući i analizirajući postojeće inicijative za borbu protiv govora mržnje na mreži, u svom sveobuhvatnom izvještaju za 2015. „Suprotstavljanje govoru mržnje na mreži“.
PRISTUP CIVILNOG DRUŠTVA POMIRENJU
| GLAVNI ZAKLJUČAK Uloga civilnog društva presudna je u pogledu masovnih smrtnih slučajeva i kršenja ljudskih prava iz prošlosti i političkog dnevnog reda regije (Kostovicova, 2013. i Ademović 2016). OCD pružaju obrazovanje o izgradnji mira za mlade što je od najvećeg interesa za proces izgradnje mira uzimajući u obzir da formalni obrazovni sistem nije otvoren za višestruko perspektivno obrazovanje iz istorije, kao ni za obrazovanje o izgradnji mira i za razvoj kritičkog mišljenja. |
Najniži pristup u miru i pomirenju koji bi trebao podržati društvenu obnovu i izgradnju povjerenja među zajednicama uglavnom je na organizacijama civilnog društva i one rade važan posao u ovoj oblasti. OCD imaju istinski uvid u „situaciju na terenu“ i na način na koji se politike provode na lokalnoj razini. Oni također mogu pristupiti područjima i grupama do kojih je teško doći, a društvene promjene također mogu učiniti efikasnijim od vladinih struktura. Organizacije koje direktno rade u lokalnom okruženju gradile su pouzdan ugled, sigurnost i legitimitet građana. Takvi su elementi doprinijeli promociji i uspjehu njihovih projektnih aktivnosti. Slabosti ili ograničenja OCD-a u izgradnji pomirenja odnose se na ograničene organizacijske kapacitete i finansiranje, kao i njihov fokus na lokalnoj razini.
Izrazite su intervencije civilnog društva koje educiraju mlade o pomirenju i poslijeratnoj međuetničkoj toleranciji, kao i one koji podučavaju aktiviste i nastavnike o tome kako se educirati o tim temama. Poduzete intervencije obuhvaćale su različite aktivnosti organizirane u različitim modelima obrazovanja mladih aktivista i učenika, prezentacije u školama kako bi se omogućila otvorena i inkluzivna rasprava, motiviranje mladih da kritički razmišljaju o dominantnom nacionalnom diskursu itd. Istraživači pozdravljaju intervencije na pomirenju koje su provedene na regionalnom nivou koji uključuje raspravu i suradnju između mladih i nastavnika različitih etničkih grupa. Ovo je još važnije uzimajući u obzir etnocentrične sisteme formalnog obrazovanja u svim zemljama regiona.
POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA KAO MEHANIZAM POMIRENJA
Potreba za jačanjem manjinskih prava, mira i sigurnosti kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini postala je, posebno, očigledna početkom 1990-ih sa sukobima na Balkanu, uključujući progone etničkih, rasnih, jezičnih i vjerskih manjinskih grupa . Nedavno istraživanje koje se bavi istraživanjem promicanja ljudskih prava i zaštite manjina u jugoistočnoj Europi zaključuje da postoji mala svijest o pravima manjina, što je vrlo vidljivo među manjinskim grupama, a ne manjinskim grupama (Europska unija i Vijeće Europe, 2015) . Podaci pokazuju da je ovaj negativni trend očigledniji kod mladih ispitanika nego odraslih i da se pojačava i povećava kako nivo obrazovanja postaje niži. Ovo je važno pitanje koje treba uzeti u obzir, jer se očekuje da manjine trebaju biti svjesnije svojih prava od ostalih ljudi u društvu, koji su uključeni u zaštitu manjina bilo kao profesionalci ili volonteri.
| GLAVNI ZAKLJUČAK Govor mržnje – govor mržnje u svim zemljama WB5 i Hrvatskoj reguliran je zakonom, ali u gotovo svim zemljama progon slučajeva i primjena zakona nisu zadovoljavajući i zakoni nisu osigurali značajni utjecaj na zaštitu žrtava govora mržnje u praksi prema nalazima iz dizajna desk istraživanja u okviru projekta Walk ON. |
Glavne prepreke koje ispitanici percipiraju su nedostatak posvećenosti, svjesnosti i interesa, kao i nedostatak finansiranja. Međunarodna zajednica i manjina smatraju se odgovornim akterima za poduzimanje mjera zaštite manjina, dok se civilno društvo, lokalne i regionalne vlasti vide kao akteri s manje odgovornosti. Što se tiče odgovornosti aktera za poduzimanje mjera zaštite manjina, međunarodnu zajednicu vide kao spasilačku ruku koja provodi i osigurava da takva prava budu zaštićena za manjine. Umjesto odgovornog aktera, pretpostavlja se da je jedan od najpouzdanijih aktera (Europska unija i Vijeće Europe, 2015).
Albanija ima različite manjinske grupe, a neke od njih i dalje se suočavaju s preprekama i izazovima na osnovu svoje etničke pripadnosti. Problemi s kojima se suočavaju romske i egipatske zajednice prioritet su u kontekstu ispunjavanja preporuka Evropske komisije za Albaniju i ostaju pet ključnih prioriteta za otvaranje pregovora o pristupanju. Jedan od tih pet prioriteta je zaštita ljudskih prava (uključujući politike nediskriminacije, romsku zajednicu i provedbu imovinskih prava).
U severnoj Makedoniji je problem etničke diskriminacije očit, percepcije o pripadnicima drugih etničkih grupa polako se mijenjaju u pozitivnom smjeru, mada formalni obrazovni sistem ne podržava integraciju među dominantnim etničkim zajednicama. Redovna izvješća o napretku Europske komisije o sjevernoj Makedoniji ukazuju na činjenice o kontinuiranom razdvajanju na etničkoj osnovi u obrazovanju. Prema nedavnom „Studiju mladih za Sjevernu Makedoniju 2018/2019.“, U prošlosti je dominantno tlo za nejednakost bilo društveno i rasno pripadanje, na osnovu kojeg je provedena politička mobilizacija, ali danas se manifestuje kroz kulturnu pripadnost, ako u ovaj pojam uključimo rasne, etničke, religijske i jezične društvene grupe.
GOVOR MRŽNJE ONLINE – UTICAJ NA MIR I STABILNOST
| GLAVNI ZAKLJUČAK Govor mržnje u mrežnom javnom prostoru sve je veći, a pored građana je prisutan i u mnogim internetskim medijima koji su ujedno i glavni pokretači za daljnje širenje problematičnih sadržaja što ga čini viralnim. Organizacija civilnog društva uglavnom ima ulogu stražara i provodi govor mržnje u internetskom prostoru kako bi izvršili pritisak na odgovorne institucije da postupaju u skladu sa zakonom. |
Međunarodne i EU institucije posvećuju sve veću pažnju fenomenu govora mržnje na mreži i prepoznaju to kao rastući problem širom i izvan Evrope. Kao što je ranije spomenuto, Izvještaj ECRI za 2015. godinu govori internetski govor mržnje kao jednu od glavnih pojava, naglašavajući da “govor mržnje putem društvenih medija brzo raste i ima potencijal da dosegne mnogo veću publiku nego što su ekstremistički tiskani mediji uspjeli ranije”.
Govor mržnje na Internetu problem je koji postavljaju različita istraživanja koja su istraživala zapadni Balkan i Hrvatsku. Istraživanje provedeno 2019. o govoru mržnje među hrvatskom omladinom na Internetu pokazalo je da 90% mladih pokazuje visoku razinu govora mržnje na društvenim medijima, dok 70-89% kaže da postoji visok nivo govora mržnje na internetskim forumima kao i na političkim skupovima, medijima, grafitima ili transparentima u javnom prostoru. 96% mladih bilo je svjedoka mržnje i netolerantnih komentara u periodu od 3 mjeseca prije istraživanja. Komentari mržnje uglavnom su se temeljili na nacionalnosti, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, fizičkom izgledu, religiji ili regiji.
Istraživanje sprovedeno 2019. godine u Srbiji o „Agresiji komunikacije u Srbiji 2019.“ Centra za medijsku profesionalizaciju i medijsku pismenost (CEPROM) pokazalo je da osam dnevnih novina i 20 najčitanijih portala u zemlji samo u jednom danu objave u proseku 644 teksta koji sadrže elemente agresivne komunikacije, govora mržnje i senzacionalizma. U jednom od zaključaka istraživanja navedeno je da je najopasnija posljedica takvog izvještavanja povećana polarizacija u društvu i podjela na “mi” i “njih”, što se događa upravo kao posljedica nepostojanja kulture dijaloga i istodobnog jačanje ekstremizama raznih vrsta.
Većina (56%) mladih na Kosovu stalno je pristupala internetu u jednom ili drugom obliku. Količina informacija kojima su mladi svakodnevno izloženi putem interneta ogromna je, a izvore tih informacija nije uvijek moguće pratiti. Stoga su u velikoj opasnosti da budu izloženi lažnim vijestima i govoru mržnje. Informacije koje mladi apsorbiraju oblikuju njihovo mišljenje, znanje i njihove stavove, utječući tako na njihovo ponašanje u zajednici i društvu u cjelini.
Helsinški odbor za ljudska prava u sjevernoj Makedoniji odgovoran je za upravljanje platformom na kojoj ljudi mogu objavljivati izvještaje o govoru mržnje na društvenim mrežama / medijskim izvještajima, gdje se prosječno registrira 40 slučajeva mjesečno, a mnogi od njih su povezani sa mržnjom. govor zbog etničke pripadnosti, kao i zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Izvještaj je u 2018. godini predstavio slučajeve povezane s etničkom pripadnošću (79 incidenata) i političkom pripadnošću (31 incident), što su bili glavni temelji na kojima su počinjeni zločini iz mržnje. Trend počinjenja ove vrste zločina iz mržnje bio je posebno upečatljiv prije i tokom izbora ili prije nekih značajnih političkih događaja u zemlji.
U Albaniji je zakonodavstvo o govoru mržnje, miru i ljudskim pravima u skladu s međunarodnim standardima, međutim, njihova primjena i dalje ostaje izazovna. Opasnost od govora mržnje prema manjinama kada je neko ciljan zbog pridruživanja grupi je velika i može dovesti do teških slučajeva govora mržnje. Neke nezavisne medijske komisije osnovane su u nekim zemljama zapadnog Balkana, koji su nezavisni regulatori koji osiguravaju medijski (audio-vizualni) pluralizam kao i postavljanje standarda. Uprkos tome što Komisiji pružaju dovoljno regulatornih, nadzornih i izvršnih ovlasti, i dalje postoje poteškoće u rješavanju problema mrežnog govora mržnje. Pored politike i pravde, regulacija govora mržnje također igra važnu ulogu u konstrukciji stvarnosti i kao takva u procesima pomirenja i u izgradnji demokratskih vrijednosti u postkonfliktnim društvima. Smatra se da je regulacija govora mržnje od velikog značaja, prvi korak ka neovisnoj štampi koja igra ključnu ulogu u promociji demokratskih vrijednosti društva. Organizacije civilnog društva nesumnjivo su igrale najjaču ulogu u kreiranju i provođenju intervencija na govoru mržnje. Različite organizacije su održavale aktivnosti na lokalnim ili nacionalnim nivoima, koje su uglavnom uključivale edukaciju i radionice s mladim i mladim edukatorima, promociju postojećih službi podrške, zagovaranje i promociju važnosti problema.
GENERACIJA Z: NOVO DOBA POMIRENJA
Prema različitim međunarodnim vodećim inicijativama i dokumentima o politici (tj. Berlinskom procesu, Strategiji Svjetske banke), kako na nivou EU, tako i na nacionalnoj razini, koji uključuju pomirenje, izgradnju mira i antidiskriminaciju, stavljaju mlade u fokus kao središnji ključni igrači u novom valu pomirenja. . Da bismo to postigli, moramo pažljivo pogledati uvid u to ko su mladi danas na Zapadnom Balkanu i jesu li oni spremni preuzeti tu odgovornost. Sljedeće pitanje koje treba uzeti u obzir jeste da li su to mladi koji bi trebali voditi transformaciju regije.
Ti mladi pripadaju poslijeratnim generacijama (1995+, ali uglavnom tzv. Generaciji Z godine 2000+) i najugroženija su grupa u regiji, vrlo izložena masovnim medijima, navikla na zapaljivu retoriku, koja bi mogla lako ih gurnuti u potencijalno novi sukob u bliskoj budućnosti. Ekonomska nestabilnost i migrantska kriza (balkanska migrantska ruta) novi su pokretači ksenofobične retorike i podizanja nacionalnog populizma koji počinju mržnjom prema izbjeglicama, ali i pomalo otvaraju mračne kutije nedavnih nasilnih sukoba iz prošlosti i, prenijeti govor mržnje na susjede. Ove tenzije drže ljude u stalnom strahu od novog sukoba čak i ako nemamo otvoreni sukob u regiji. Zahvaljujući digitalnom dobu, mladi žive u svojevrsnoj paralelnoj stvarnosti, u kojoj oni, ali i mi odrasli, više nismo sigurni šta su istinite, napola istinite, izmanipulirane informacije ili šta je laž! Ako tome dodamo činjenicu da nismo imali strukturiran i podržan regionalni odgovor na suočavanje s prošlošću, onda je zbunjenost, ali i ranjivost ove poslijeratne generacije, još veća.
Ovu opasnost za novu generaciju potvrđuju različiti nalazi istraživanja i trendovi među mladima u regionu. Na primjer, 27% Albanaca iz sjeverne Makedonije nema makedonske prijatelje; dok 32% Makedonaca nema prijatelje Albanaca iz Severne Makedonije; Postoji i velika etnička distanca među Srbima i Albancima na jugu Srbije, dok se takođe 70% Srba nikada neće udati za nekoga albanske nacionalnosti (Besić 2017, Ademović 2016, CESID 2016, Milosavljević 2011) itd. Zanimljiva društvena udaljenost vidljive su i predrasude mladih iz takozvanih zemalja bivše Jugoslavije vezane za Albance. Prema nedavnom regionalnom istraživanju FES-a, 29% ispitanika mladih iz regije osjeća strah od rata u regiji.
U regiji su mladi koji žive izvan glavnih gradova vjerovatno pod utjecajem populističke retorike. Etnička distanca veća je u malim i udaljenim zajednicama među članovima zajednice i nema dovoljno omladinskih programa koji se bave pomirenju i promoviraju međukulturalno učenje i pismenost u tim malim zajednicama. (Ademović 2016). Postoji pad i nizak nivo povjerenja u institucije odgovorne za implementaciju demokracije, kao i pad političke i građanske participacije mladih (Lavric 2019).
Najbolje rješenje za promjenu gore spomenute statistike je povećati sudjelovanje mladih u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu i učiniti ih utjecajnijim, međukulturalnim pismenim i tolerantnim kako bi se mogli održavati dobri susjedi i odnosi za opšte dobro. To nije lak zadatak s obzirom na činjenicu da smo u regionu Zapadne Amerike svjedoci neprihvatljivo vrlo niskog nivoa političkog i građanskog angažmana mladih. Prema istraživanju FES-a (2019.) više od 90% mladih ne praktikuje građanski angažman i volonterske aktivnosti. U odnosu na posljednji krug istraživanja provedenog u 2008. godini, volontiranje pokazuje nagli pad u većini zemalja Svjetske banke i ti rezultati su uznemirujući uzimajući u obzir „važnost građanskog angažmana za izgradnju socijalnog povjerenja, reprodukciju građanskih vrijednosti i doprinos demokratskom tkivu “.
Ako uzmemo u obzir i činjenicu da tema pomirenja i interkulturalnog dijaloga uopće nije „IN“ za novu generaciju, već je vidljiv trend porasta etnonacionalizma nad patriotizmom u regiji, tada imamo ozbiljna situacija u kojoj su mladi vrlo izloženi i na njih lako utiču zapaljiva retorika masovnih medija i narativi autoritarnog vođe koji svi zajedno drže ovaj kraj na „sitnim nogama mira“ i nepredvidivoj budućnosti. (Lavrić 2019.).
OMLADINSKI RAD, SUDJELOVANJE MLADIH I OBRAZOVANJE MIRNOG OBRAZOVANJA ZA STABILNOST I ZAJEDNIČKU MIRNU BUDUĆNOST
Jedan od glavnih problema mladih ostaje isključenje iz društvenog i političkog života, što znači da je učešće mladih u politici, kreiranju politika i društvenim promjenama na niskom nivou. Nedostatak učešća mladih u političkim i društvenim procesima također znači da se njihove perspektive i potrebe neće odraziti na proces osmišljavanja ili primjene politika.
Mladi imaju ključnu ulogu u procesima pomirenja i djeluju kao transformatorska snaga u postkonfliktnim društvima koja su često karakterizirana stalnim nepovjerenjem, sumnjama, ogorčenjem i segregacijom. Kvalitet interakcije mladih različitih etničkih grupa u formalnom i neformalnom obrazovanju je još uvek nedovoljan, imajući u vidu da ne postoji sistematski angažman nacionalnih i lokalnih vlasti odgovornih za obrazovne politike, školsko rukovodstvo, nastavnike i sve učenike u međuetničkim aktivnostima, uključujući one koji imaju negativnu percepciju drugih etničkih zajednica.
U Bosni i Hercegovini ne postoje jedinstveni nastavni programi za učenje o zajedničkoj prošlosti, niti jedinstvena verzija historije o uzrocima rata, pogibelji ili zajednička vizija koja bi omogućila stvaranje ovih nastavnih planova i programa. Jedan od glavnih razloga nedostatka zajedničkog kurikuluma jesu političke stranke koje se pokušavaju održati na vlasti koristeći nacionalnu retoriku (Pejanović, 2017). S obzirom da obrazovanje u Bosni i Hercegovini nije „državni posao“, glavne odluke u ovom području donose administrativne jedinice, koje uglavnom vode monoetničke političke strukture, nažalost moramo zaključiti da su škole postale nove arene za sukobe, primjenom sofisticiranih metoda za obrazovanje mladih generacija o podjelama, iracionalnom strahu i nepovjerenju komšija (Letić, 2015).
Omladinski rad ponudio je važan doprinos procesu evropske integracije podstičući aktivno uključivanje mladih u društvo, građansko obrazovanje, kulturnu raznolikost, učešće mladih u demokratskim procesima i doprinoseći razvoju omladinske politike. Programi poput Erasmus +: Mladi u akciji i strukturirana podrška koju nudi mreža SALTO-ovih resursnih centara i nacionalnih agencija nude podršku već dugi niz godina, ne samo nudeći mladim ljudima i omladinskim radnicima pristup mobilnosti i obrazovanju širom Europe, promovirajući temeljne europske vrijednosti i poticanje rasprave i prihvaćanja različitosti, ali i osnaživanjem istih da igraju aktivnu ulogu u kreiranju politika. Mladi su identificirani kao izrazita društvena skupina relevantnih aktera u procesu pomirenja i izgradnje mira.
ŠTA JE PRISTUP PROMJENE IGRE? KO SU KREATORI PROMJENA?
Glavni nalazi s terena pokazuju da, unatoč postojanju različitih dokumenata o politici, pa čak i provedbi nekih od njih do određenog nivoa, mi živimo u statusu quo na polju pomirenja. Pored toga, zbog različitih socio-ekonomskih faktora, ksenofobija i govor mržnje rastu u regiji i uzimajući u obzir nizak nivo procesuiranih slučajeva, postojeće zakonodavstvo ne pokazuje efikasnost. Obrazovanje za izgradnju mira i pomirenje kao i interkulturalno učenje, kritičko razmišljanje i obrazovanje o građanstvu, smatraju se najvažnijim stupovima za izgradnju dugotrajnog mira i stabilnosti u regionu. Međutim, formalni obrazovni sustav nije baš otvoren za višestruke perspektive istorije i obrazovanje o izgradnji mira, dok neformalno obrazovanje za izgradnju mira nije tako široko rasprostranjeno za sistemske promjene. Kroz međunarodne i nacionalne politike, omladinsko stanovništvo se doživljava kao vodeći put u novom valu pomirenja. S druge strane, oni su suočeni s malim učešćem i vidljivo je slabo zanimanje za tu temu, dok su vrlo krhke pod utjecajem etnocentričke retorike i obrazovanja uzimajući u obzir jednu pripovijest.
Organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu i u pristupu odozdo prema dolje i odozdo prema gore. U prvom redu OCD bi trebale utjecati na politike kroz akcije zagovaranja i aktivnog sudjelovanja u političkim procesima. Iako je pristup odozdo prema gore, njihova je uloga važna za podršku obrazovanju mladih generacija za izgradnju mira i aktivno sudjelovanje u društvu, usmjeravajući nisku participaciju mladih i zanimanje za tu temu. U ovom smislu, omladinske organizacije koje imaju moć predstavljanja glasa mladih moraju igrati ključnu ulogu u ovom procesu vodeći otvoren dijalog i savjetujući se sa mladima koje predstavljaju.
PREPORUKE
- Podrška većem finansiranju grupa za mlade i organizacija civilnog društva pod vodstvom mladih na lokalnim nivoima, na primjer kroz podršku mrežama za izgradnju mladih i podsticanje lokalnog liderstva mladih. To bi trebalo uključivati fleksibilne strukture finansiranja potrebne za izgradnju organizacijske održivosti na lokalnim nivoima. Angažiranje mladih u izgradnji mira u široj perspektivi može se osigurati kroz umjetnost, kulturu, turizam, sport i izlaganjem mladih različitosti, kao i uključivanjem u promicanje međukulturalnog razumijevanja kroz inovativne pristupe.
- Uspostavljanje uske mreže s drugim OCD-ima i državnim institucijama koje se bave ovim pitanjima značajno doprinosi razvoju socijalnog kapitala, povjerenja, razmjene znanja i stručnosti među različitim akterima značajno povećavajući vidljivost javnosti i utjecaj na takve intervencije. To uključuje organizaciju konferencija, platformi i zajedničke resurse koje će različiti akteri zajednički koristiti. Stoga je mapiranje dobrih praksi, alata i metoda savršen primjer takvih resursa i trebalo bi ih aktivno dijeliti sa svim relevantnim akterima, kao i učiniti ih dostupnim javnosti.
- Poboljšanje procesa pomirenja i govora mržnje postavlja ključno pitanje u vezi sa sistematskim obrazovanjem koje bi promoviralo demokratsku kulturu i kritičko mišljenje, kao i objektivno upoznavanje mladih s tim temama. Uključivanje mladih generacija u obrazovanje koje promiče ideju o ljudskim pravima, toleranciji, interkulturalnom dijalogu među mladima, kao i ukazuje na to kako trenutni sustav treba poboljšati svoj fokus i metode preporukom obveznog obrazovanja o ljudskim pravima u svim obrazovnim planovima i programima, posebno što se tiče jednakosti i nediskriminacije.
- Što se tiče formulacije i primjene intervencija, mladi trebaju biti uključeni u procese kao što su formulacija strateških dokumenata i ciljeva intervencije, razvoj alata i metoda te provedba aktivnosti. Učešće mladih u različitim aspektima intervencije ne samo da doprinosi društvenoj važnosti i efikasnosti same intervencije, već direktno doprinosi uobičajenim ciljevima ovih intervencija, uključujući razvoj različitih vještina i kompetencija, osnaživanje, uključivanje, sudjelovanje ili osjećaj vlasništva nad intervencija.
- Za pomirenje su potrebna politička volja, zajedničko liderstvo, izgradnja poverenja, odgovornost i transparentnost, kao i značajna ulaganja resursa. Prepoznavanjem kapaciteta mladih i pružanjem podrške u nastojanjima da se izgradi ili ojačaju inkluzivna i pluralistička društva, oni mogu dati pozitivan doprinos. Pomirenje zahtijeva trajno javno obrazovanje i dijalog, uključujući angažman mladih, u obrazovnom procesu koji podržava ljude da razumiju kulturu i komuniciraju s ljudima iz kultura.
- Unapređenje obrazovanja i podizanja svesti o online govoru mržnje. Obrazovanje i podizanje svijesti su ključni kao polazište. Oni koji su posebno na meti govora mržnje moraju biti svjesni činjenice da se to može i treba prijaviti, i biti motivirani za to.
- Poboljšati regionalnu i međunarodnu saradnju u oblasti politika za mlade. Održavati regionalne inicijative kojima bi se potaknula suradnja na polju politike mladih promovirajući sudjelovanje mladih žena i muškaraca u različitim programima i projektima regionalne i međunarodne suradnje na polju politike mladih.
- Razviti programe komunikacije i suradnje između različitih društvenih grupa kojima mladi pripadaju podržavajući programe vršnjačkog obrazovanja i interkulturalne programe učenja koji promiču toleranciju, razumijevanje i anti-diskriminaciju i pokrenuti integrativne informativne modele koji prikazuju manjine kao dio šire društvene grupe njihovog izoliranja.
- Zemlje zapadnog Balkana trebaju više ulagati u svoje mlađe generacije kao budući građani EU-a i ponuditi im perspektivu za budućnost. Do sada razvijene uspješne inicijative potrebno je produbiti.
- Izrada regionalne strategije za mlade / politike koja će se baviti pitanjima mira i pomirenja na temelju specifičnih potreba koje imaju socijalni akteri i prakse drugih iskustava.